Nejednačine — unesite kao u udžbeniku i dobijte rešenje korak po korak i brojevnu pravu
Nejednačina
Sistem nejednačina
Svaka nejednačina u svom redu. Rešenje sistema je presek rešenja; na brojevnoj pravoj vidi se rešenje svake nejednačine
📚 Teorija: kako se rešavaju nejednačine
Linearna nejednačina rešava se kao jednačina: članovi sa x na levu stranu, brojevi na desnu, pa se deli koeficijentom uz x. Glavno pravilo: kada se obe strane množe ili dele negativnim brojem, znak nejednakosti se menja u suprotan: −2x > 6 → x < −3.
Kvadratna nejednačina ax² + bx + c > 0 rešava se pomoću nula trinoma i parabole: za a > 0 parabola je okrenuta nagore, pa je trinom pozitivan levo od manjeg rešenja i desno od većeg, a negativan između njih. Ako realnih rešenja nema (D < 0), znak je isti na celoj pravoj — znak broja a.
Tablica znakova (metod intervala): sve se prebaci na jednu stranu, rastavi na činioce i nule se obeleže na brojevnoj pravoj. One dele pravu na intervale, a na svakom intervalu izraz zadržava znak. Znak se nalazi zamenom bilo kog broja iz intervala; rešenje su intervali sa traženim znakom. Činilac na paran stepen ne menja znak u svojoj nuli.
Racionalna nejednačina ne sme da se množi imeniocem, jer njegov znak nije poznat. Sve se prebaci na jednu stranu, svede na zajednički imenilac i reši pomoću tablice znakova. Nule imenioca su na pravoj uvek prazni kružići: tu razlomak nije definisan.
Nejednačina sa apsolutnom vrednošću: za c > 0, |A| < c je ekvivalentno dvostrukoj nejednačini −c < A < c, a |A| > c znači A > c ili A < −c. Ako ima više apsolutnih vrednosti, nule izraza u njima dele pravu na intervale; na svakom se apsolutne vrednosti uklanjaju prema znaku, nejednačina se reši, a rešenja se objedine. U Nemačkoj i Slovačkoj svaka nejednačina sa apsolutnom vrednošću rešava se upravo tako, po slučajevima.
Sistem nejednačina čini nekoliko nejednačina koje moraju da važe istovremeno. Reši se svaka i rešenja se označe na istoj brojevnoj pravoj; rešenje sistema je njihov presek. Za poluprave: x > 2 i x > 5 daju x > 5, a x > 2 i x < 5 daju 2 < x < 5. Kod „ili“ je obrnuto: uzima se unija rešenja.
Eksponencijalne i logaritamske nejednačine rešavaju se pomoću monotonosti: za osnovu a > 1 funkcije aˣ i logₐx su rastuće i znak nejednakosti se ne menja, za 0 < a < 1 su opadajuće i znak se menja: (1/2)ˣ ≥ (1/2)⁻² → x ≤ −2. Broj se zapisuje kao stepen ili logaritam iste osnove: 8 = 2³, 2 = log₃9. Kod logaritamskih se najpre nalazi oblast definisanosti — pod logaritmom su samo pozitivni brojevi — a u odgovor ulazi presek rešenja i oblasti definisanosti. Zapis: 2^(x+1)>8, log_3(x-1)<2.
Iracionalne nejednačine rešavaju se sistemima. Kvadratni koren postoji kada je potkorena veličina nenegativna, a sam nikad nije negativan. Zato je √f < g sistem f ≥ 0, g > 0, f < g², a √f > g se deli na dva slučaja: g < 0, f ≥ 0 ili g ≥ 0, f > g². Kvadrirati se sme samo kada su obe strane nenegativne. Zapis: sqrt(x+2)>x ili √(x+2)>x.
Zapis rešenja: obla zagrada znači da kraj ne pripada intervalu (strogi znak < ili >, beskonačnost), uglasta da pripada (≤ ili ≥): x ∈ (−∞; 2) ∪ [3; +∞). U Francuskoj i Nemačkoj piše se ]−∞ ; 2[ ∪ [3 ; +∞[, u Poljskoj se zatvoren kraj označava sa ⟨3, u zemljama engleskog govornog područja rešenje se često piše nejednakostima. Program koristi zapis jezika stranice i daje oba oblika: nejednakosti i intervale.
Slobodan unos: x^2-5x+6>0, (x+3)/(x-2)<=0, -3<2x+1<=5. Nestrogi znaci: <= i >= ili ≤ i ≥ sa dugmadi iznad polja.
Često postavljana pitanja
Da li je ovo besplatno?
Da, ovaj kalkulator je besplatan i ne zahteva registraciju. Sve se računa direktno u pregledaču, a ne na serveru.