Antiderivacija — s detaljnim pregledom svakog koraka i grafikonom
Funkcija f(x)
Primitivna funkcija
Antiderivacija F(x) je funkcija čija derivacija vraća izvornu: F′(x) = f(x). Bilo koja konstanta C može se dodati antiderivatu, zbog čega se uvijek piše.
Kako je izračunato — korak po korak
Svaki korak imenuje korištenu tehniku i prikazuje zamjenu, tako da se rješenje može kopirati u vašu bilježnicu.
Provjeri primitivnu funkciju
Unesite F(x) iz zadatka „dokažite da je F primitivna funkcija od f“ ili svoj odgovor: izračunat ćemo F′(x) i usporediti s f(x) iz polja iznad. Odgovor koji se od našega razlikuje za konstantu također je točan.
Graf funkcije i njezina antiderivacija
Plava krivulja je funkcija f(x), narančasta je antiderivacija F(x). Provjerite poveznicu: gdje je f(x) pozitivan antiderivacija raste; gdje je f(x) negativan, smanjuje se; gdje je f(x) = 0 antiderivacija ima vrh ili dolinu. To je upravo obrnuti odnos u usporedbi s izvodom.
Tablica antiderivata
Osnovne formule. C je proizvoljna konstanta. Bilo koji red lako je provjeriti: razlikujete desni stupac i dobit ćete lijevi.
| f(x) | ∫f(x) dx |
|---|---|
| 0 | C |
| 1 | x + C |
| xⁿ, n ≠ −1 | xⁿ⁺¹/(n + 1) + C |
| 1/x | ln|x| + C |
| eˣ | eˣ + C |
| aˣ | aˣ/ln a + C |
| sin x | −cos x + C |
| cos x | sin x + C |
| 1/cos²x | tg x + C |
| 1/sin²x | −ctg x + C |
| 1/(1 + x²) | arctg x + C |
| 1/√(1 − x²) | arcsin x + C |
Određeni integral — površina ispod grafa → · Inverzna operacija — izvod →
📚 Teorija: tehnike integracije
Integracija je operacija inverzna diferencijaciji. Pronaći antiderivaciju F za f znači odabrati funkciju čija je derivacija jednaka f. Provjera je uvijek ista: razlikovanje odgovora.
Linearnost: integral zbroja jednak je zbroju integrala, a konstantni faktor je izuzet. Linearna supstitucija: ∫f(kx + b) dx = F(kx + b)/k — kada linearni izraz stoji ispod integrala umjesto x.
Integracija po dijelovima: ∫u dv = u·v − ∫v du. Primjenjuje se na proizvode kao što su x·eˣ ili x·sin x. Ne može se svaki integral izraziti kroz elementarne funkcije — na primjer, ∫e^(−x²) dx nema zatvorenu formulu, i to je normalno.
Što uzeti za u. Za u uzimamo faktor koji se deriviranjem pojednostavnjuje, a za dv onaj koji se lako integrira. Logaritam i inverzne trigonometrijske funkcije (arctg x, arcsin x) uzimamo za u: njihove derivacije su razlomci. Polinom uzimamo za u uz eˣ, sin x i cos x, a uz logaritam ili inverznu trigonometrijsku funkciju on ide u dv. Na primjer, ∫arctg x dx = x·arctg x − ∫x dx/(x² + 1) = x·arctg x − ln(x² + 1)/2 + C.
Racionalne funkcije. Ako stupanj brojnika nije manji od stupnja nazivnika, najprije dijelimo polinome i izdvajamo cijeli dio. Zatim rastavljamo nazivnik na faktore, a razlomak na parcijalne razlomke: A/(x − a), B/(x − a)², (Cx + D)/(x² + px + q). Koeficijente nalazimo uvrštavanjem nultočaka i izjednačavanjem koeficijenata uz iste potencije od x; svaki parcijalni razlomak daje logaritam, potenciju ili arkus tangens.
Korijeni i eˣ. Ako je pod korijenom kvadratni trinom, nadopunjujemo do potpunog kvadrata i integral uzimamo iz tablice: ∫dx/√(x² ± a²) = ln|x + √(x² ± a²)| + C, ∫dx/√(a² − x²) = arcsin(x/a) + C, ∫√(a² − x²) dx = (x/2)·√(a² − x²) + (a²/2)·arcsin(x/a) + C. Korijen linearnog izraza uklanja se supstitucijom t = √(kx + b), a razlomak u eˣ supstitucijom t = eˣ: nakon supstitucije ostaje racionalna funkcija. Polinom stupnja n podijeljen korijenom kvadratnog trinoma integrira se metodom neodređenih koeficijenata: ∫Pₙ(x)/√(ax² + bx + c) dx = Qₙ₋₁(x)·√(ax² + bx + c) + λ∫dx/√(ax² + bx + c); koeficijenti polinoma Qₙ₋₁ i λ nalaze se deriviranjem obiju strana. Integral ∫dx/((x − α)ⁿ√(ax² + bx + c)) supstitucijom x − α = 1/t svodi se na isti oblik, na primjer ∫dx/(x√(1 − x²)) = −ln|(1 + √(1 − x²))/x| + C.
Trigonometrijski integrali. Ako je sinus ili kosinus na neparnu potenciju, izdvaja se jedan faktor, ostatak se izražava pomoću sin²x + cos²x = 1 i uvodi supstitucija t = cos x (ili t = sin x). Ako su obje potencije parne, potencija se snižava: sin²x = (1 − cos 2x)/2, cos²x = (1 + cos 2x)/2. Umnožak sin mx·cos nx pretvara se u zbroj, a tgⁿx se rastavlja formulom 1 + tg²x = 1/cos²x. Prema tablici, ∫dx/sin x = ln|tg(x/2)| + C i ∫dx/cos x = ln|tg(x/2 + π/4)| + C.
Razlomci od sin x i cos x. Ako funkcija mijenja predznak kada sin x zamijenimo s −sin x, uvodi se supstitucija t = cos x; ako mijenja predznak kada cos x zamijenimo s −cos x — supstitucija t = sin x; ako se ne mijenja kada zamijenimo oba — supstitucija t = tg x. U ostalim slučajevima pomaže univerzalna supstitucija t = tg(x/2): sin x = 2t/(1 + t²), cos x = (1 − t²)/(1 + t²), dx = 2dt/(1 + t²). Nakon supstitucije dobiva se racionalna funkcija.
Primitivna funkcija kroz točku. Sve primitivne funkcije od f razlikuju se za konstantu: F(x) = G(x) + C. Ako graf funkcije F prolazi točkom T(x₀, y₀), uvrste se njezine koordinate: G(x₀) + C = y₀, odakle je C = y₀ − G(x₀). Unesite točku u polja „F(x₀) = y₀“ ispod odgovora — C se nalazi zajedno s rješenjem.
Često postavljana pitanja
Je li besplatno?
Da, ovaj je kalkulator besplatan i ne traži registraciju. Sve se računa izravno u pregledniku, a ne na poslužitelju.